KRATAK ŽIVOT SEDAMNAESTOGODIŠNJAKINJE
Imala je sedamnaest godina. Bila je lijepa, mlada i pred njom je stajao jos dug zivot, ali nazalost, jedan dan je saznala da ima rak. I morala se pomiriti sa time da tu nema lijeka i pomoci, te da se od te bolesti umire.
Doktor joj je rekao da pred sobom ima jos samo tri dana zivota. Dva je dana iskoristila za oprastanje od roditelja, rodbine, prijatelja i poznanika. A zadnji dan su je roditelji odvezli u Slavoniju. Tamo gdje je
upoznala svoju prvu ljubav. Na rukama ju je odnio do malog ribnjaka. Zadnji put je lezala u njegovom narucju, zadnji put mirisala njegovu kosu. Osjecala je njegove ruke oko struka, ljubila je njegove usne.
Na kraju su se posljednji put poljubili i zagrlili, a onda se dogodilo ono najgore. U posljednjem trenutku njene rijeci su bile upucene samo njemu. Rekla mu je: ''Reci mojim roditeljima da me pokopaju tamo negdje daleko od svih. I znaj da sam te uvijek voljela i voljet cu te i u onom drugom svijetu gdje cu biti sama i cekati tebe. Jos jednom ti od sveg srca HVALA za tvoju neizmjernu ljubav koju si mi samo ti mogao pruziti. Dragi, ne zaboravi da te neizmjerno volim''. A onda je njeno srce prestalo kucati i umrla
je sretna u njegovom narucju. Noseci je na rukama, onako blijeda i hladna lica, do njezinih roditelja da im kaze zadnju zelju koju je zazeljela.
Usao je u sobu gdje su bili njezini najmiliji i rekao zadnju njezinu zelju, onako jedva izgovoreci. I naravno, njeni su joj ispunili zelju. Treci dan bio je sprovod , skupila se povorka ljudi, i mladih i starih tuznih lica, oprostili su se zauvjek od nje. On je stajao kraj groba, sav uplakan i tuznog lica, sa velikim buketom crvenih ruza. I spustili su njen lijes u hladnu i tamnu zemlju. Bacio je buket crvenih ruza na lijes u kojem je ona lezala. Crnom i mokrom zemljom poceli su pokrivati lijes kad su svi otisli, a on je ostao da se oprosti od nje. Pricao joj je i govorio lijepe rijeci. Rekao je: ''Ove rijeci upucujem samo tebi. Znaj da te ludo volim i da te nikada necu zaboravit. I ja cu jednoga dana doci tamo gore tebi, i opet cemo biti sretni, bas kao nekada''. Na kraju je ostavio jednu sliku na kojoj su bili njih dvoje i otisao. Poslije se po selu pricalo da se taj mladic nikada nije htio ozeniti niti jednom osim nje ali, nazalost, nje vise nije bilo.
Svaki je dan dolazio na njen grob i uvijek joj je donosi buket crvenih ruza. Pricao je sa njom, mada ona tijelom nije bila prisutna, ali duhom je. I stvarno se taj mladic nikada nije ozenio, jer je njegovo srce kucalo samo za nju i nikoga vise.
LORENA
Bili su jako mladi.On je imao osamnaest, a ona dvadeset godina. Ludo su se voljeli i odlucili su se vjencati.
Dogovorili su sve oko svadbe i kako ce i gdje sve organizirati. Nju je jako veselila organizacija oko svadbe, ali njega bas i nije, kao i svakog tipicnog muskarca. A kada je dosao izbor vjencanice, njezinoj sreci nije bilo kraja. Svadba je bila za dva tjedna. Eto, stigao je i taj dan kada ce jedno drugom izreci sudbonosno DA. Oboje su sjali kao zrake sunca. Bilo je mnogo gostiju, luda atmosfera i zabava. I tako je zavrsila svadba i sada su uplovili u bracnu luku. Odlucili su da ce malo uzivati u braku, a onda ce ici na bebu.U braku im je bilo super. Istina, tu i tamo dogodila se koja svađa, ali Boze moj, kao i u svakom braku, inace bi zivot bez svade bio premonoton. Dosla je na red i beba. Ona je bila trudna šest mjeseci i vec je polako kupovala stvari za bebu, uživala je u kupnji, a i on je uzivao sa njom. Svako malo kad bi se beba ritnula, on bi stavio svoju glavu na njen trbuh i slusao kako se beba rice. I tako je prolazilo vrijeme.
Ona je rodila.
Kako su se samo radovali tom dijetetu!On joj je svaki dan donosio crvene ruže i plisane igracke za bebu.
Naravno, on je proslavio sto je postao Tata. Ona i beba stigle su doma zive i zdrave. Ali morali su jos odluciti o imenu. Svasta su predlagali i na kraju su se odlucili da ce se curica zvati LORENA. Mala Lorena, tako sretna i vesela djevojcica, odrastala je uz svoje roditelje i odrasla je u jednu prekrasnu, mladu i pametnu djevojku, koja je bila puna života. Zavrsila je srednju školu i onda je upisala fakultet, odlucila se za Uciteljsku akademiju, za odgojitelja u djecjem vrticu. Jer jako je voljela malu djecu. I nakon zavrsenog fakulteta radila je kao odgajatelj. Roditelji su se jako ponosili njom. A onda, jednoga kisnoga dana, kada se vracala s posla, nasla je roditelje uplakane.Upitala ih je: « zasto placete? Sto se dogodilo»? Oni su joj rekli da sjedne i da ce joj sve objasniti. Rekli su joj: «Vidis, nasa mala LORENICE, tvoji
roditelji polako odlaze u raj, i htjeli bi jos malo uzivati u tebi i tvojoj sreci, pa te zato molimo da nas dostojno pokopas. Puno ti hvala sto si bila tako dobra prema nama i sto nas neizmjerno volis kao i mi tebe». A Lorena je njima rekla: «Budite bez brige, bit cete dostojno pokopani, i ja bih vama zeljela na svemu
zahvaliti. Jako vas volim i cjenim, i znam da morate uskoro poci u drugi svijet, i zato HVALA vam na svemu sto ste mi pruzili u zivotu». Nazalost, tako je i bilo. Nasla ih je jedno jutro zagrljene u narjučju kako su umrli. Pokopala ih je kako im je i obecala, i kako su je oni zamolili. A ona je dalje i bez njih nastavila svoj zivot, i svaki dan je posjecivala njihov grob.
Ljubavne price
Evo ljudi, ako koga bude zanimao moj blog u kojem pišem ljubavne priče, neka slobodno cita. Bit ce drugaciji od ostalih i nadam se da ce ga netko citati.
Toliko od mene za sada.
Pozdrav!